Ne računamo li VR izdanja i kompilacije, otprilike svake tri godine ekipa Rebelliona nas, uz veće ili manje inovacije i poboljšanja, podari novim izdanjem serijala Sniper Elite. Valja istaknuti da nastavci s brojčanom oznakom čine osnovicu serijala i prate priču o OSS-ovom operativcu Karlu Fairburneu, dok su oni bez brojke spin-offovi u kojima imamo priliku slijediti neke nove avanture, ponekad i prepune zombija, no osim novih područja, igrivošću se nimalo ne razlikuju od prethodnika.

Upravo takav slučaj imamo sa svježim Sniper Elite: Resistance, čija se radnja odvija paralelno s onom iz Sniper Elite 5. Umjesto u čizme spomenutog Fairburnea, ovu avanturu ćemo pratiti očima novog-starog junaka, Harryja Hawkera. Iako nikad nije dobio svoju igru, Hawker se dosad pojavljivao kao sekundarni lik prilikom kooperativnog igranja u čak tri izdanja, pa će vjernim sljedbenicima njegovo ime biti poznato. Kao i u "petici", autori su ponovo radili po davno uhodanoj praksi, pa je, baš kao i Fairburne, Hawker puka nakupina piksela s kojom se teško zbližiti i, po nama, čak je i prazniji od njega. Jednostavno, igra je koncipirana na način da dobivamo kratko objašnjenje što nam je činiti i dalje smo prepušteni sami sebi, bez ikakve dramaturgije. Istina, susretat ćemo likove s kojima možemo razmijeniti par riječi, no svaki razgovor je usiljen i predvidiv. No, opet, premda bismo osobno voljeli malo više ljudskosti glavnog junaka, to nije presudno za uživanje u ovakvom tipu igre.

Doduše, moramo napomenuti da pritom ciljamo na dugogodišnje fanove serijala, jer Resistance ne nudi ništa novo, pa je preduvjet da volite prikradanje i nebrojene snajperske hitce iz daljine uz prilično impresivnu X-Ray kameru. Kao i ranije, spomenuta prikazuje putanju metka od ispaljivanja do udara i izlaska iz tijela, pri čemu je rendgenski vidljiva šteta koju na tom putu napravi, sa svim onim razaranjima unutarnjih organa, kostiju i žila. Pridošlicama u serijal ovo vjerojatno zvuči primamljivo, i ne kažemo da nije tako, no ushit kada se tako nešto pojavi na ekranu vrlo brzo jenjava jer se scene počinju ponavljati – srećom, moguće je regulirati njihovu učestalost.

Dok je u prvim poglavljima Sniper Elite bio orijentiran isključivo na snajpersko iskustvo uz kažnjavanje grešaka, prije par godina je debelo zagazio u akcijske vode, što Resistance vjerno slijedi. Uz snajper, glavni junak uz sebe ima pištolj i strojnicu kojima barata jednako vješto, uz mogućnost zamjene s oružjem na koje naiđe, ukoliko imaju bolje statistike od postojećih. Uz to, oružja je moguće nadograđivati dodacima poput prigušivača, koji je iznimno koristan ukoliko se odlučite za prikradanje, ili, primjerice, većim spremnikom, što će pak cijeniti igrači s malo manje strpljenja. Igranje snajperom je pak identično kao i ranije, pa nakon uočavanja mete i prikaza udaljenosti, ručno podešavamo ciljnik na pušci, korigiramo odmak ovisno o vjetru, kratko zadržavamo dah i – metak leti prema nesretniku.

Možda zvuči kao nešto jako mudro i ozbiljno što bi trebalo vremenom naučiti uz mnogo prakse, no Sniper Elite oduvijek je bio namijenjen zabavi za mase, pa će u njemu na lakšim, pa čak i srednjim postavkama, moći uživati baš svi. Dapače, uz prilično velik broj opcija za podešavanje, svatko igru može prilagoditi vlastitim očekivanjima. Ionako ne pretjerano pametni protivnici, primjerice, kraće će vas tražiti u slučaju uzbuna, možete biti otporniji na metke, a za one koji samo žele proletjeti kroz igru postoji i opcija pomoći kod ciljanja, što svakako ne preporučujemo koristiti, jer u potpunosti uklanja ikakav izazov. Kad smo već kod protivnika, recimo kako su nešto mudriji od onih u prethodnim izdanjima, no i dalje ćete uglavnom ginuti zbog njihove brojnosti i kada vam priđu sa svih strana, nego zato što su vas nadmudrili, uvukli u zamku ili vam tiho prišli s leđa.

Uz glavnu kampanju, igračima su na raspolaganju i manji scenariji koje valja otključati, a u osnovi su vremenski izazovi za one koji žele testirati svoje vještine i ponavljati prolaske po nekoliko puta. Dakako, u igru je uključen i multiplayer, počevši od klasičnog kooperativnog prohoda, igre protiv drugih igrača i onoga što nam se posebno svidjelo – "axis invasion" načina igranja, u kojem nasumični igrači mogu uskočiti u vašu kampanju na strani nacista i pokušati vas eliminirati prije izvršenja misije.

Gledamo li grafički, igra izgleda sasvim pristojno, dok za dizajn nivoa autori zaslužuju čistu peticu. Resistance nudi vjerojatno najbolje okruženje u čitavom serijalu, počevši s izborom nekolicine horizontalnih i vertikalnih puteva napretka, raznolikim gradićima, skrivenim prolazima i tajnim prostorijama, pa čak i misijama u kojima je moguće uspješno obaviti zadatke na nekoliko načina. S druge strane, famozni "kill cam", odnosno X-Ray kamera, zahvaljujući svojoj usporenosti ponekad hvata potpuno krive trenutke iz loših pozicija, pa tako žrtva ima poluzatvorene oči kao da škilji, što u usporenoj animaciji izgleda smiješno, gledamo joj vrh lubanje dok metak prolazi na sasvim drugom mjestu ili dolazi do preklapanja tekstura, pa tijelom napola završi u zidu.

Sniper Elite: Resistance nije loša igra, no previše nalikuje na prethodni nastavak i nije nimalo napredovala u tri godine koliko je od njega prošlo. Vjerujemo da bi mogla biti zanimljiva fanovima serijala zbog odlične scenografije i okruženja, no, iskreno govoreći, i njima bi vrlo brzo mogla dosaditi zbog očitog nedostatka inovacija.

Igrano na PC-ju, kod ustupio proizvođač