WW2 Rebuilder zadao si je staviti nas u ulogu radnika koji obnavlja Drugim svjetskim ratom pogođene gradove u četiri europske države. Te države su Ujedinjeno Kraljevstvo, Zapadna Njemačka, Francuska i Poljska, s time da moramo napomenuti kako je u Poljskoj trenutačno dostupan samo sandbox način igranja te nema dostupnih misija vezanih za glavnu priču. Misije vezane za priču sastoje se od jednostavnih zadataka, poput uklanjanja otpada s tračnica, rušenja te obnove zidova te nešto kompleksnijih zadataka, poput rezanja i rastavljanja ratnih strojeva te izgradnje novih građevinskih objekata. Na raspolaganju vam je od samog početka oskudan set alata, poput lopate i čekića, što pridonosi realizmu i dodatno ističe činjenicu da je u obnovi ključna komponenta upravo ljudski rad.

Zahvaljujući činjenici da se razvojni tim potrudio dočarati atmosferu ratom pogođenih gradova, svaki obavljeni potiče nas obnoviti cijeli grad, kako bismo dobili maksimalnih pet zvjezdica. Nažalost, čak i ako se posvetimo svakom gradu i u svakoj misiji ostvarimo maksimalnu ocjenu, cijela igra traje prilično kratko. Mi smo igru završili unutar osam sati, s time da smo dvije misije odigrali do maksimalnih pet zvjezdica. Odlučite li svaku misiju riješiti do pet zvjezdica, trebat će vam maksimalno 12 sati, što je uistinu malo sadržaja za igru simulacijskog tipa. Očito je kako je WW2 Rebuilder igra koja je još u razvoju, jer se francuska kampanja sastoji od samo jedne misije, dok UK i zapadnonjemačka kampanja u sebi sadrže pravu malu turneju kroz spomenute države. Vjerujemo da će Madnetic Games ažuriranjima dodati mnogo sadržaja, no smatramo kako je trebao biti dostupan od samog početka. Ono što je najvažnije jest to da je, iako kratka, ovo vrlo zabavna igra, koja spaja zabavne mehanike s osjećajem zadovoljstva.

Prezentacijski, ovo je jednostavan naslov. Grafičko sučelje prikazuje osnovne informacije te je stilski oblikovano kako bi odgovaralo tematici. To možemo reći i za glazbenu podlogu, koja je vrlo melankolična i sjetna, što savršeno odgovara tematici igre. Kao minus moramo istaknuti repetitivnost glazbe, jer smo ubrzo primijetili da se glazba ponavlja, no zbog njene nenametljivosti, to nam je smetalo daleko manje nego u mnogim drugim naslovima. Jednostavnost prezentacije nerijetko je minus, no u ovom slučaju veliki je plus, jer sav fokus stavlja na ono bitno – posao koji ste došli obaviti.

Ono u čemu se WW2 Rebuilder, barem s tehničke strane, razlikuje od većine simulacijskih igara, jest Unreal Engine 4. Zahvaljujući njemu, WW2 Rebuilder vizualno je impresivniji od većine konkurentskih naslova, osobito kada je riječ o svjetlosnim efektima. Ono gdje je WW2 Rebuilder uvelike zakazao jest fizika pokretana Nvidijinim APEX-om, koji Madnetic očito nije savladao. Najveći problemi s fizikom vezani su za kolizije, osobito pri upravljanju strojevima, koji imaju tendenciju nasumično se prevrtati tijekom kolizije sa zidovima. To možda ne bi bio problem kada jedan od glavnih, i najčešće korištenih, strojeva u igri ne bi bio buldožer, čija je glavna zadaća rušiti zidove. Madnetic je svjestan nedostataka svoje igre, te su zbog toga u izbornik postavili tipku Unstuck, koja vam pomaže da se izvučete iz situacija u kojima vas fizika igre iznevjeri. To je još jedna od stavki za koje vjerujemo da će se popraviti ažuriranjima, no ponavljamo kako je igra trebala biti isporučena u boljem stanju.

WW2 Rebuilder odgovor je na pitanje koje, izgleda, nitko nije postavio, no sada, kad imamo odgovor, pitamo se zašto prije nismo dobili igru tog tipa. Ovo je daleko od savršene igre, no potencijal je vrlo očit, i nadamo se da će se vremenom ostvariti. Madnetic Games originalnu ideju pretočio je u originalan naslov koji je nama, a vjerujemo i brojnim drugim igračima, prikazao drugu stranu medalje ratnih sukoba, i to iz prvog lica, te nas pritom uspio zabaviti. Danas su jedinstvene ideje u svijetu videoigara zaista rijetkost, i kada se susretnemo s jednom od njih i pritom se toliko zabavimo, to nas ostavi s velikim osmijehom na licu.