Vjerojatno smo svi gledali Gravitaciju sa Sandom Bullock i Georgeom Clooneyjem gdje kolizija ISS-a sa svemirskim otpadom u Zemljinoj orbiti vodi do lančane reakcije koja uništi gotovo sve umjetne satelite u niskoj Zemljinoj orbiti, i (spolier alert za one koji nisu gledali!) ubije Cloneyjev lik, ali ne i Sandrin (Ryan Stone u filmu) koja se nakon niza peripetija sretno vrati na Zemlju.

Čini se život opet imitira umjetnost pa prema izvješću Europske svemirske agencije (ESA) prostor oko našeg planeta mogao bi postati toliko zakrčen otpadom da neke orbite više neće biti upotrebljive ako se problem ne riješi. Izvješće navodi da, iako se novi standardi za smanjenje svemirskog otpada sve više usvajaju, oni nisu dovoljni da spriječe sudaranje postojećeg otpada u orbiti - što stvara opasne oblake krhotina u nekontroliranom procesu poznatom kao "Kesslerov sindrom". Čak i kad ne bismo stvarali novi svemirski otpad, to ne bi bilo dovoljno za sprječavanje nekontroliranog niza sudara i fragmentacija, navodi se u izvještaju. Isti izvor procjenjuje da postoji čak preko 1,2 milijuna objekata svemirskog otpada većih od 1 cm - dovoljno velikih da mogu uzrokovati katastrofalnu štetu - s više od 50.000 objekata većih od 10 cm.

Udar objekta promjera 1 cm mogao bi onesposobiti važne satelitske sustave dok bi veći objekti potencijalno mogli probiti Međunarodnu svemirsku postaju. Točnije, zbog ogromnih susretnih brzina bilo što veće od 10 cm moglo bi razbiti satelit ili svemirsku letjelicu u komadiće. Poznato je tako da je sićušni fragment veličine samo nekoliko tisućinki milimetra ostavio oštećenje od 7 mm na staklenim prozorima ISS-a 2016. godine.

Izvješće također raspravlja kako nedavne promjene u svemirskom prometu pogoršavaju postojeći problem otpada, sugerirajući tri glavna faktora koja treba uzeti u obzir pri planiranju održivih svemirskih operacija: volumen prometa, vrstu svemirskih letjelica i broj komercijalnih operatera.

Broj lansiranja danas je veći nego ikad prije, a mnoge svemirske letjelice koje se lansiraju su manji sustavi raspoređeni kao velike konstelacije – Starlink, primjerice, premda se izrijekom ne spominje. Drugim riječima, mnogo se više potencijalnog otpada dodaje u orbitu - u vrijeme kada već ima previše otpada koji kruži oko Zemlje. Svemirski otpad ne ostaje zauvijek - dio izgori u našoj atmosferi, a dio se sruši natrag na Zemlju. Međutim, otpad koji trenutno napušta orbitu nije dovoljan da bi se izjednačio s otpadom koji se dodaje.

Za smanjenje novog otpada, ESA sada preporučuje da svemirske letjelice budu dizajnirane tako da izgore unutar pet godina od kraja svog životnog vijeka, pet puta kraće od prethodne preporuke od 25 godina.

Za otpad koji već kruži oko planeta - jedino stvarno rješenje je aktivno uklanjanje. ESA-ina misija ClearSpace-1 planirana za lansiranje 2028. godine bit će prva misija koja će pokušati uhvatiti i ukloniti nefunkcionalni satelit iz orbite, demonstrirajući aktivno uklanjanje otpada po prvi put.