Identifikacijska oznaka otporna na neovlašteno korištenje
Inženjeri MIT-a razvili su zamjenu za RFID čipove

Prije nekoliko godina istraživači MIT-a izumili su kriptografsku identifikacijsku oznaku koja je nekoliko puta manja i znatno jeftinija od tradicionalnih radiofrekvencijskih oznaka (RFID) koje se često stavljaju na proizvode kako bi se potvrdila njihova autentičnost. Ova sićušna oznaka nudi poboljšanu sigurnost te koristi terahercne valove koji zauzimaju područje u kojem se preklapaju rasponi mikrovalnih i infracrvenih valova.
Nevolja je bila što se i ova nova oznaka lako mogla odlijepiti s originalnog predmeta i ponovno pričvrstiti na lažni. No, istraživači su sada doskočili tom problemu tako što su mikroskopske metalne čestice umiješali u ljepilo koje oznaku pričvršćuje na predmet i potom iskoristili terahercne valove za otkrivanje jedinstvenog uzorka koji te čestice stvaraju na površini predmeta.
Čestice poput ogledala
Slično otisku prsta, nasumični uzorak ljepila koristi se za provjeru autentičnosti predmeta.
"Metalne čestice su poput ogledala za terahercne valove. Raširimo li komadiće zrcala po površini i onda ih osvijetlimo, ovisno o orijentaciji, veličini i položaju tih komadića zrcala dobit ćemo drugačiji reflektirani uzorak", objašnjavaju istraživači Terahertz Integrated Electronics Groupa pri MIT-ovom istraživačkom laboratoriju za elektroniku.
Svjetlosna oznaka velika je 4 kvadratna milimetra, a u izradi su koristili i model strojnog učenja koji identificira slične uzorke s više od 99 posto točnosti. Jeftina za proizvodnju i dovoljno je malena da se može pričvrstiti na predmete presitne za tradicionalne RFID-ove, poput nekih medicinskih uređaja.
Terahercni valovi
Oznaka sadrži niz minijaturnih utora koji valovima omogućavaju da prođu kroz nju i gađaju mikroskopske metalne čestice umiješane u ljepilo. Također, korištenje terahercnih valova omogućilo je istraživačima da naprave čip koji ne treba veću antenu izvan čipa. Nakon što prođu kroz oznaku i udare u površinu objekta, valovi se reflektiraju ili raspršuju natrag do prijamnika radi provjere autentičnosti.
Nažalost, točna očitanja mogu se dobiti samo ako je senzor udaljen do 4 centimetra od oznake. To nije problem kod skeniranja crtičnog koda, ali je nedovoljno za, na primjer, automatiziranu naplatu na autocesti. Također, kut između senzora i oznake mora biti manji od 10 stupnjeva ili će signal previše degradirati.