Mozak jede sam sebe tijekom maratona
U ekstremnim metaboličkim uvjetima mozak se može okrenuti staničnoj masnoći kako bi održao funkciju

Trčanje maratona ekstremni je način održavanje forme; problem su moguće posljedice za tijelo izloženo naporima: zboh napora trpe bubrezi i želudac, srcu prijeti zatajenje, a mišićno-koštanom sustavu razne ozljede. Uostalom, prvi maratonac, starogrčki vojnik Filipid, pao je mrtav nakon što je stigao na odredište. Nova studija baskijskih istraživača, objavljena u časopisu Nature Metabolism, sugerira da maratoni utječu i na mozak jer organ počinje sam sebe jesti kako bi nadoknadio gorivo izgubljeno tijekom trčanja.
Istraživači su naime kod maratonaca uočili pad ključnog biomarkera mijelina, masnog tkiva koje izolira veze između moždanih stanica. To, kažu, znači da u ekstremnim uvjetima mozak troši mijelin kao izvor energije. Nakon što tijelo iscrpi zalihe svog standardnog izvora energije, glukoze ili šećera, okreće se rezervnim generatorima, metabolizirajući masti kao alternativni izvor goriva. Mozak je gladan organ i proždire 20 % tjelesne energije, što znači da može brzo pretrpjeti štetu ako ostane bez goriva.
Za sve trkače, zabrinute zbog ovog cerebralnog kanibalizma, postoje dobre vijesti: nakon dva mjeseca sve količine mijelina vratile su se na početnu razinu. Ovi nalazi nipošto ne znače da bi maratonci trebali izbjegavati trčanje zbog svog mozga, ali istraživači pozivaju na oprez.