Teško je danas zamisliti svijet bez pametnog telefona u džepu, a još teže zamisliti taj uređaj bez sposobne kamere. U posljednjih petnaestak godina svjedočili smo nevjerojatnoj transformaciji - od rudimentarnih dodataka s jedva upotrebljivom kvalitetom slike do sofisticiranih sustava s više leća, ogromnim senzorima i umjetnom inteligencijom koja radi čuda. Kamere na mobitelima prešle su put od puke novotarije do primarnog alata za fotografiranje i snimanje videa za stotine milijuna ljudi, često zamjenjujući i dedicirane fotoaparate. Pogledajmo kako se odvijala ta fascinantna evolucija.

Sve je počelo prije više od 20 godina

Početkom 2000-ih, prije prave eksplozije pametnih telefona kakve danas poznajemo, pojavili su se prvi mobiteli s ugrađenim kamerama. Japanski Sharp J-SH04 i Samsung SCH-V200, oba iz 2000. godine, smatraju se pionirima. Njihovi senzori imali su tek oko 0.1 do 0.35 megapiksela (VGA rezolucija), a kvaliteta slike bila je, prema današnjim standardima, izuzetno niska. Često je bilo potrebno spojiti telefon na računalo za preuzimanje tih sićušnih fotografija.

U SAD-u je Sanyo SCP-5300 (2002.) bio među prvim popularnijim modelima, nudeći 0.3 MP, digitalni zum pa čak i filtere poput sepije. Kroz naredne godine, rezolucija je polako rasla – Sprint je 2004. predstavio Audiovox PM8920 s 1.3 MP, a Nokia je 2005. podigla ljestvicu s modelom N90 i njegovih 2 MP, optikom Carla Zeissa i autofokusom. Vrhunac te "feature phone" ere dosegnut je s legendarnom Nokijom N95 (2007.), koja je nudila 5-megapikselnu kameru sposobnu snimiti, za tadašnje vrijeme, impresivne fotografije i video. Ironično, samo nekoliko mjeseci kasnije stigao je prvi iPhone s kamerom od tek 2 MP, bez bljeskalice i autofokusa, ali je postavio temelje za revoluciju pametnih telefona.

iPhone kao svojevrsna prekretnica

Dolazak iPhonea 2007., a posebno lansiranje App Storea uz iPhone 3G 2008. godine, označilo je početak moderne ere pametnih telefona. Iako su kamere na prvim iPhoneima i Android uređajima (poput HTC Dream/T-Mobile G1 iz 2008. s 3.15 MP) u početku kaskale za dediciranim "camera phone" modelima poput Nokije N95, fokus se počeo pomicati. Utrka za megapikselima nastavila se – Samsung je 2008. predstavio 8-megapikselni senzor, a 2009. i prvi 12-megapikselni senzor u modelu Pixon12. Nokia je na sve to odgovorila modelom N8.

Međutim, postalo je jasno da sami megapikseli nisu dovoljni. Tanak dizajn pametnih telefona postao je prioritet, a moćne kamere često su značile deblje uređaje. Proizvođači poput Applea i Googlea počeli su više ulagati u softversku obradu i korisničko iskustvo.

Godina 2010. donijela je iPhone 4 i HTC EVO 4G s prednjim kamerama, otvarajući vrata eri selfija. Nakratko se eksperimentiralo i s 3D kamerama (HTC Evo 3D, LG Optimus 3D), ali bez većeg uspjeha.

Nije sve u pikselima

Pravi tehnološki skokovi dogodili su se sredinom 2010-ih. Proizvođači su shvatili da kvaliteta slike ne ovisi samo o broju piksela. Ključne inovacije uključivale su povećanje fizičke veličine senzora, što omogućuje hvatanje više svjetla i bolje performanse u uvjetima slabog osvjetljenja. Leće su postale kvalitetnije, s većim otvorima blende koji propuštaju više svjetla.

Optička stabilizacija slike (OIS) postala je standard u višoj klasi, drastično smanjujući zamućenje uzrokovano podrhtavanjem ruke, posebno važno za noćne snimke i video. Pojavili su se i sustavi s više kamera pa je tako kombinacija standardne širokokutne, ultraširokokutne za hvatanje širih kadrova i telefoto leće za optičko zumiranje bez gubitka kvalitete postala je uobičajena. Neki modeli dodali su i makro leće za snimanje iz velike blizine. Samsung Galaxy S7 iz 2016. sa svojim Dual Pixel autofokusom i OIS-om bio je primjer ovog napretka.

Prekretnica se dogodila oko 2017. godine s masovnijim uvođenjem umjetne inteligencije (AI) i strojnog učenja (ML) u obradu slike, što danas nazivamo računalnom fotografijom. Google Pixel 2 istaknuo se svojim Portrait Modeom koji je softverski zamućivao pozadinu i naprednim HDR+ procesiranjem. Apple je s iPhoneom 8 i X uveo Neural Engine, dedicirani procesor za AI zadatke.

AI kao zlatni partner fotografije

Od tada, AI je postao neizostavan partner u kamerama pametnih telefona. Koristi se za automatsko prepoznavanje scena i optimizaciju postavki, poboljšanje boja, kontrasta i oštrine, a ne zaboravimo i noćne načine rada koji kombiniraju više ekspozicija u jednu svijetlu i detaljnu fotografiju. AI pomaže i u preciznijem autofokusu, praćenju objekata u pokretu, pa čak i u video stabilizaciji, a sve to koriste današnji flagship modeli.

Sve u svemu, putovanje kamera na pametnim telefonima u zadnjih 15 godina bilo je uistinu spektakularno. Od jednostavnih alata za bilježenje trenutaka niske rezolucije došli smo do moćnih sustava koji kombiniraju napredni hardver i inteligentni softver, omogućujući stvaranje profesionalnih fotografija i videozapisa.

Budućnost obećava daljnji napredak – očekuju se još veći i bolji senzori, naprednija AI koja će dodatno personalizirati iskustvo i možda čak predviđati idealne postavke te daljnji razvoj računalne fotografije koja će sve više brisati granice između mobitela i profesionalnih fotoaparata.