Nakon što je Robert F. Kennedy Jr. u kolovozu 2024. odustao od svoje neovisne predsjedničke kampanje i podržao Trumpa, ovaj ga je zauzvrat nakon svoje pobjede na predsjedničkim izborima nagradio imenovanjem za ministra zdravstva i socijalnih službi (Secretary of Health and Human Services), što je potom i potvrđeno u Senatu - s tijesnom većinom od 52 prema 48 glasova. ​

To imenovanje izazvalo je brojne kontroverze zbog Kennedyjevih ranijih dugogodišnjih antivakserskih stavova i strastvenog širenja neargumentiranih dezinformacija o američkom javnom zdravstvu. Odmah s početkom svojeg ministarskog mandata - od 13. veljače 2025. nadalje - Kennedy je počeo provoditi velike rezove u zdravstvenim agencijama, otpuštajući oko 20.000 zaposlenika, ukidajući financiranja ključnih zdravstvenih programa i ograničavajući opseg nadležnosti rada važnih znanstvenih institucija, poput CDC-a i NIH-a.

Njegove izjave o autizmu, uključujući i proizvoljne tvrdnje kako je riječ o „epidemiji“ i „tragediji“, izazvale su osude znanstvene zajednice i zagovornika prava osoba s poremećajima iz autističnog spektra. Unatoč kritikama, Kennedy nastavlja provoditi politiku smanjenja financiranja za programe mentalnog zdravlja i planira uspostaviti nacionalni registar autizma koristeći privatne zdravstvene podatke Amerikanaca.

Sitne duše na visokim pozicijama

Visoko pozicioniranje potpuno nestručnih i neinformiranih, ali politički moćnih osoba na najviša mjesta u državnoj administraciji (naravno, govorimo o SAD-u … niste valjda pomislili… ma, jasno da niste!) predstavlja tragično opasan čin terorizma nad vlastitim građanima. Jer, u očima prosječnog stanovnika SAD-a, kada ministar zdravlja izjavi da je „ultrazvuk tijekom trudnoće toksičan i uzrokuje autizam“, mnogi će to, nažalost, shvatiti sasvim ozbiljno.

Kennedy, sin nekadašnjeg ministra pravosuđa i nećak slavnog JFK-a, već se godinama profilira kao antivakserski i antiznanstveni aktivist (inače je pravnik koji je, usput rečeno, triput neuspješno polagao pravosudni ispit u SAD), a u svom političkom djelovanju ustrajno plasira i proširuje neargumentirane medicinske i znanstvene dezinformacije koje su se u više navrata dokazale kao opasne - ne samo za javno zdravlje, već i za elementarno povjerenje šire javnosti u medicinu i znanost.

Primjerice, nedavna tvrdnja da prenatalni ultrazvuk (praćenje trudnoće) "kriv za autizam" izravni je nastavak duge i tužne tradicije neznanstvenog "traganja za uzrokom" autizma kao kompleksnog neurorazvojnog poremećaja. Kennedy, naravno, u tome nije sam, ali je jedan od najeksponiranijih i najglasnijih apologeta širenja takvih dezinformacija.

Slično kao što se nekad za nastanak epilepsije optuživala izloženost mjesečevoj svjetlosti, a za kugu i malariju su krivci bili loš zrak i loše misli, tako se i danas radije poseže u teorije zavjere i neznanstvena „mišljenja i stavove“ umjesto provjerljivih dokaza i znanstvenih argumenata. Neki ljudi jednostavno ne žele prihvatiti činjenicu da nemaju kontrolu nad svime, a još manje žele prihvatiti vlastiti nedostatak edukacije i razumijevanja problematike s kojom se hvataju u koštac.

Što znanost zapravo kaže o tome?

Kroz povijest se u potrazi za uzrokom autizma često sumnjalo (a još češće sumljalo) na baš sve i svašta. Prvo su to bile „hladne majke“ koje nedovoljno vole svoju djecu, potom su optužena cjepiva, zatim gluten, pa teški metali, pesticidi, plijesni, a s napretkom tehnologije ne red su došle i mikrovalne pećnice, zaprašivanje avionima, zračenje WiFi-ja, 4G-a, 5G-a... i tako unedogled. Sad je, eto, došao red i na ultrazvuk.

Svaka nova pseudoznanstvena panika ostavlja trag i nosi svoju cijenu, jer odvraća pažnju od stvarnih uzroka i otežava život obiteljima koje se ionako nose s brojnim izazovima.

Ultrazvuk je jedna od najsigurnijih i najduže korištenih tehnologija u prenatalnoj dijagnostici. Koristi se više od 50 godina, a nijedno kvalitetno istraživanje (a provedeno ih je doslovce na stotine, pri čemu je analizirana i praćena višemilijunska populacija trudnica i djece) nije pokazalo povezanost između ultrazvučnih pregleda i nastanka autizma. Isto vrijedi i za većinu ostalih navodnih „toksina“ koje je naveo RFK Jr.:  kada ih se testira u dobro dizajniranim, kontroliranim studijama, navodna povezanost nestaje poput dima.

Uostalom, pogledajmo ukratko što o „pet toksina“ kao uzrocima autizma govori Kennedy, a kojim argumentima po tom pitanju raspolaže znanost.

Toksin #1: Ultrazvuk

Kennedyjeva „logika“ kojom optužuje ultrazvuk za nastanak autizma ide ovako: „Ultrazvuk se počeo koristiti osamdesetih, a autizam je porastao osamdesetih – mora da je ultrazvuk kriv!“ – dakle, posrijedi je logika kojoj je zaista teško pronaći manjkavost, jel'te…

Znanost pak kaže:

• Preko 50 epidemioloških studija uključujući i prospektivne kohortne nisu našle nikakvu povezanost između broja ultrazvuka i rizika od autizma.
• Američki koledž ginekologa (ACOG): "Nema znanstvene potvrde ni dokaza o štetnosti rutinskog ultrazvuka u trudnoći."

S obzirom da i ja i svi moji suvremenici rođeni 60-ih nismo pregledavani ultrazvukom kada smo bili u maminim trbusima, a svejedno se međusobno natječemo tko je „čudniji“ (po svim kriterijima poremećaja iz autističnog spektra) – možda problem ipak nije u uređaju, nego u percepciji pojma autizma.

Toksin #2: Plijesan i mikotoksini – gljive za paranoju

Ovdje Kennedy poseže za mikotoksinima, produktima gljivica i plijesni, nečim što „na prvo slušanje“ može zazvučati znanstveno moguće i biološki egzaktno, ali čim se suoči s konkretnim saznanjima i argumentima, sasvim je jasno kako ni tu nema nikakve znanstvene osnove.

• Da, mikotoksini u visokim dozama zaista mogu biti neurotoksični. I da, provedene su znanstvene studije o tome. Ali…
• …ali… Ne, nijedna znanstvena studija nije povezala izloženost mikotoksinima iz plijesni u kućanstvu s povećanim rizikom za autizam.

Dakle, osim ako vam dječja soba i cijela kuća ne izgledaju kao unutrašnjost pljesnivog sira (a vjerojatno ni tada), plijesan ne predstavlja glavni neurološki problem u vašem životu i životu vašeg djeteta.

Toksin #3: Pesticidi – zrno istine u polju preuveličavanja

Ovo je klasični primjer ćorave koke i kljucanja zrnja po dvorištu: pesticidi su jedina točka s RFK-ovog popisa koja je (donekle!) utemeljena u znanstvenim podacima.

• Studije su pokazale (npr. kalifornijska CHARGE, Childhood Autism Risks from Genetics and the Environment) da prenatalna izloženost nekim pesticidima može povećati rizik od ASD-a (poremećaja iz autističnog spektra) za 20–60%.
• No, kada zaista pročitamo što je napisano u rezultatima tih studija, vidjet ćemo da je ta povezanost vrlo „nategnuta“ i teško se može povezati s trendom porasta ASD-a u općoj populaciji, jer…
• … jer je izloženost pesticidima procjenjivana na temelju blizine prebivališta trudnica poljoprivrednim područjima gdje su se pesticidi primjenjivali. Povećan rizik od rađanja djece s ASD-om imale su samo žene koje su živjele unutar 1.5 km od tih područja (i to kod izravne izloženosti samo jednoj skupini pesticida - organofosfatima).
• U slučajevima izloženosti pesticidima iz skupine karbamata, piretroida, dikofola i endosulfana nije dokazana povezanost s ASD.

Dakle, baciti krivicu neselektivno, na sve pesticide  i u svim slučajevima ASD-a u Americi (u stilu „eto ga, krivi su!“) – znanstveno je netočno i nepošteno, ali je politički primamljivo. Pa eto ga, krivi su...

Toksin #4: Kemikalije u hrani – BPA, ftalati i ekološka tjeskoba

Omiljeni Kennedyjev toksični krivac iz područja plastične galanterije, bisfenol A (BPA), doista pokazuje povezanost s nekim razvojnim poremećajima kod djece, osobito kod muške djece u visokim dozama prenatalne izloženosti:

• Dokazano je da je BPA endokrini disruptor, (ometа hormonalni sustav, imitirajući estrogen); znanstvene studije povezale su BPA s poremećajima plodnosti, problemima u razvoju mozga kod djece, kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom tipa 2 i povećanim rizikom od raka dojke i prostate.
• Australska studija iz 2024. našla je šest puta veći rizik za nastanak ASD kod dječaka s visokim razinama BPA u mekoniju (fekalijama novorođenčeta).
• No opet - nije dokazano da BPA uzrokuje autizam, niti da eliminacijom BPA iz mekonija sprječavamo nastanak ASD.

Ali dobro, ako nekome treba izgovor da je krajnje vrijeme za baciti one stare plastične kutije i boce kupljene još 1990-ih (jer se BPA ionako već skoro dva desetljeća više ne koristi u proizvodnji plastične galanterije za prehrambenu uporabu) – evo dobre prilike za obnavljanje kućnog kompleta plastičnog posuđa.

Toksin #5: Lijekovi – alkemija bez popisa

Kada spominje lijekove kao uzrok autizma, RFK Jr. ostaje neodređen, vjerojatno kako bi svaki lijek mogao po potrebi biti osumnjičen za epidemiju autizma.

Znanost je ipak znatno konkretnija i preciznija:

• Jedini lijek s pouzdanim dokazima povezanosti s ASD-om je valproat, poznati antiepileptik… a i on samo ako ga majka koristi u trudnoći.
• A svi ostali lijekovi? Ni za jedan od njih ne postoje nikakvi znanstveni dokazi o povećanom riziku za nastanak poremećaja iz autističnog spektra.

Čak i kada (a posebno tada!) pod pojam „lijekovi“ ubrojimo i cjepiva, i dalje nema relevantnih znanstvenih dokaza, studija, praćenja ni istraživanja kojima bi se na bilo koji način za nastanak i povećan broj slučajeva autizma mogli optužiti farmakološki pripravci.

Ako ćemo biti realni, antivakserski podtekst Kennedyjeve izjave o „pet toksina koji su krivci za epidemiju autizma“ vrlo je jasan, pogotovo kada otkrijemo i podatak da se RFK Jr.-ova „istraživanja“ oslanjaju na podatke koje već godinama plasira David Geier – čovjek koji uopće nije liječnik, ali se predstavljao kao 'stručnjak' dok je surađivao sa svojim ocem koji je pak 2011. izgubio liječničku licencu zbog povezivanja autizma s cjepivima, te manipulacija s dijagnozama i provođenja opasnih hormonskih „terapija“ protiv autizma.

Zapisano u genima

I dok se Kennedy i njemu slični trude uvjeriti javnost da odgovore treba tražiti u nevidljivim zračenjima i zlonamjernim urotama, znanstvena istraživanja sve više i sve uvjerljivije ukazuju na - genetiku. Umjesto senzacionalističkih tvrdnji, stvarni napredak dolazi iz laboratorija, gdje se otkrivaju konkretne, biološki utemeljene poveznice između gena i autizma.

Ne, nije kriv ultrazvuk. Nisu ni cjepiva, ni Wi-Fi, pa čak ni Bill Gates. Uzroci autizma nalaze se u kompleksnoj međuigri gena i razvoja mozga. Zapravo, što više učimo o autizmu, to je jasnije da je riječ o neurorazvojnom poremećaju s jakom genetskom komponentom.

Na stranu neutemeljene tvrdnje o živi, aluminiju, cjepivima, frekvencijama, chemtrailsima i ostalim demonskim produktima modernog svijeta. U traganju za pravim uzrocima autizma sve je jasnije da se trebamo usmjeriti prema stanicama, točnije prema staničnim jezgrama – tamo gdje se u kromosomima nalaze geni, zapisani u spiralni slijed molekule DNK. I ne govorimo o nekoj mutaciji koju je izazvalo cjepivo, ultrazvuk ili pesticid, već o naslijeđenim ili novonastalim („de novo“) genetskim varijantama koje mogu uzrokovati razne neurorazvojne poremećaje, uključujući i one iz autističnog spektra.

Autizam i mišićna distrofija: kad se geni zapetljaju u ponavljanju

I dok sam dovršavao pisanje ovog teksta pretražujući znanstvene portale u potrazi za dokazanim činjenicama o etiologiji autizma, naiđem na najnovije istraživanje objavljeno u časopisu Nature Communications koje donosi fascinantnu poveznicu između autizma i miotone distrofije tipa 1 (DM1), rijetke nasljedne bolesti mišića.

Kod miotone distrofije DM1 dolazi do ponavljanja baza (tzv. „tandem repeats“) 'CTG' u genu zvanom DMPK: što više tih ponavljanja, to je klinički veći i teži poremećaj i jači simptomi DM1. Ali ovdje nije riječ samo o oboljelim mišićima; istraživači su otkrili da kod djece s DM1 i autizmom postoji jedinstveni, identični „genetski potpis“ u njihovim živčanim stanicama, neuronima. Osim toga, „tandemska ponavljanja“ imaju tendenciju da se u idućoj generaciji još jače prošire (tzv. „tandem repeat expansion“, TRE), pa djeca takvih roditelja imaju još veću vjerojatnost nastanka bolesti.

Dr. Ryan Yuen iz Sveučilišne dječje bolnice Las Vegas, autor ovoga rada, još 2020. godine je otkrio da su proširena tandemska ponavljanja (TRE-ovi) genetski čimbenici koji doprinose razvoju autizma, identificirajući više od 2.588 različitih mjesta u genomu na kojima su TRE-ovi bili znatno češći kod osoba s poremećajem iz spektra autizma (ASD). Sada je to pokazao i na „preklapajućem slučajevima“ djece s ASD-om i distrofijom DM1.

Studija je koristila matične stanice dobivene iz uzoraka kože, koje su zatim pretvorene u neurone, te su u njima analizirani tzv. ekspresijski profili gena. Pokazalo se da djeca s DM1 i djeca s autizmom imala iste poremećaje u regulaciji tzv. alternativnog cijepanja i spajanja RNK – procesa koji omogućava da jedan gen proizvede više različitih proteina. U njihovim neuronima, taj je mehanizam poremećen na način koji se ne vidi ni kod same distrofije, ni kod autizma bez DM1, što sugerira da postoji specifični molekularni put koji vodi od genetskog poremećaja do autizma.

Obmane kao prepreka napretku

Ovo otkriće nije tek još jedan korak nego predstavlja ogroman skok u razumijevanju autizma, jer potvrđuje da je autizam, barem u nekim slučajevima iz spektra poremećaja, rezultat vrlo konkretnih, mjerljivih bioloških mehanizama, a ne posljedica roditeljske nepažnje, nezdrave prehrane ili zračenja iz tehničkih uređaja u kući.

Genetska istraživanja poput ovog pomažu ne u shvaćanju uzroka, već i u razvoju preciznijih dijagnostičkih alata, a jednog dana možda i terapije autističnih poremećaja. Liječenje autizma je još uvijek simptomatsko, usmjereno prema ublažavanju posljedica, a ne prema liječenju uzroka. Zato svaka nova otkrivena molekularna putanja otvara još jedna vrata personaliziranoj medicini koja cilja na prave uzroke i donosi precizno usmjerenu terapiju.

A što više znamo, to je jasnije koliko su neutemeljene i štetne tvrdnje kakve širi Robert F. Kennedy Jr. jer one ne samo da obmanjuju, već i usporavaju napredak znanosti. A obmanama sasvim sigurno nećemo pomoći djeci s autizmom. Znanošću vjerojatno hoćemo.

- - -

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova u tiskanom i online-izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih i old-school grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}