Društvo za promicanje književnosti na novim medijima [DPKM] objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige [BEK] (elektronickeknjige.com) ovogodišnji muški prozni blok s četiri nova naslova: romane „Donjodravska obala“ Drage Hedla (nagrađen Kočićevim perom), „To malo pijeska na dlanu“ Marinka Koščeca (objavljen i u engleskom prijevodu kod londonskog izdavača Istros Books) i „Oči“ Ede Popovića (objavljen i kod njemačkog nakladnika Voland & Quist) te uknjiženi blog „Pušiona“ Denisa Lalića koji potpisuje Vlado Bulić.  S ova nova četiri naslova ukupno ih je objavljen 321, a trenutno je čitateljima dostupno njih 287. Novi naslovi su objavljeni uz financijske potpore Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.

Hedl

„Donjodravska obala“ roman je kojim je, kako je već primijećeno u recenziji „Jutarnjeg lista“, Osijek dobio svojeg Tribusona, svoje „Grlom u jagode“, vremenski smještene malo unatrag, u ne tako atraktivne 50. godine prošlog stoljeća u siromašnom, radničkom naselju uz obalu Drave. Roman precizno oživljava Osijek toga vremena, atmosferu, njegove stanovnike, lokacije, navike i način života, ali i jezik koji se podosta razlikuje od njegove suvremene varijante. U Hedlovom romanu, naime, sluša se Glas Amerike a ne Radio Luxembourg, dok je predmet žudnje tranzistor, a ne gramofon.

Koščec

Marinko Koščec se romanom „To malo pijeska na dlanu“ predstavlja kao autor stilski iznimno rafiniranog, produhovljenog, ali i britkog izraza. Uz dominantnu ljubavnu priču likovne umjetnice i korektora u izdavačkoj kući, u tekstu se nalaze elementi romana odrastanja, koliko i obiteljskog romana. Događanja su locirana u prepoznatljiv društveni i duhovni kontekst Hrvatske tijekom posljednjih desetljeća, oslikan pretežito satirički. Pri tom se u oštrim, kontrastnim rezovima izmjenjuju crni humor, tragika, lirizam, romantični zanos, samoironija, malicioznost, empatija.

Popović

Popovićev roman „Oči“ istovremeno je bildungsroman, socijalni roman kroz koji se zrcale društvene mijene zadnjih desetljeća u Hrvatskoj, kao i snažno poetsko svjedočanstvo o trenutačnom stanju, ali ne duha i nacije, nego neglamuroznog i karamboliranog individualca, koji je kod Majetića pravio belaja po radnim akcijama ili još ranije, kod Marinkovića, odbijao jesti ne bi li izbjegao besmisao ratovanja. Popović je uspio u nakani stvaranja efektne i protočne pozornice kojom defiliraju homo sapiensi pod maskama tipičnim za opisana desetljeća.

Bulić

Jedan od prvih i najpopularnijih fikcijskih blogova u Hrvatskoj bila je „Pušiona“ Denisa Lalića – blog web portala Index.hr koji je pisao Vlado Bulić. Iako je sličnih blogova bilo i prije, „Pušiona“ je podijelila svijet domaćih internetskih korisnika, promovirajući autora u jednu od prvih internetskih književnih zvijezda. Čitatelji su svakodnevno komentirali „Pušionu“, a komentari za i protiv Lalića znali su se pretvoriti u svjetonazorske ratove za i protiv studentskog stila života koji uključuje tulumarenje i droge, ali, što je i važnije, određene političke stavove.