U kakvoj su vezi etika i umjetna inteligencija te koliko se u kojoj zemlji drži do etičkih principa u radu s umjetnom inteligencijom, zanimalo je brazilske istraživače koji su rezultate svoje meta-analize objavili u časopisu Patterns.

Pravedna raspodjela

Globalno, većina smjernica cijeni privatnost, transparentnost i odgovornost, no zabrinjavajuće ih malo drži do istinitosti, intelektualnog vlasništva ili prava djece. Uz to, većina smjernica samo opisuje etička načela i vrijednosti, ali ne predlaže praktične metode provedbe i ne potiče pravno obvezujuću regulativu.

"Uspostavljanje jasnih etičkih smjernica i struktura upravljanja za implementaciju umjetne inteligencije u cijelom svijetu prvi je korak u promicanju povjerenja, ublažavanju rizika i osiguravanju pravedne raspodjele koristi", kaže sociolog James William Santos s Papinskog katoličkog sveučilišta u Rio Grande do Sulu (PUCRS).

Sustavni pregled

Kako bi utvrdili postoji li globalni konsenzus u vezi s etičkim razvojem i upotrebom umjetne inteligencije te kako bi pomogli u usmjeravanju takvog konsenzusa, istraživači su proveli sustavni pregled politika i etičkih smjernica objavljenih između 2014. i 2022. Iz toga su identificirali 200 dokumenata povezanih s UI etikom i upravljanjem iz 37 zemalja sa šest kontinenata, napisanih ili prevedenih na pet različitih jezika - engleski, portugalski, francuski, njemački i španjolski. Ti su dokumenti uključivali preporuke, praktične vodiče, okvire politike, pravne smjernice i kodekse ponašanja.

Istraživači su otkrili da su najčešće spominjani principi u dokumentima bili: transparentnost (82,5%), sigurnost (78%), pravednost (75,5%), privatnost (68,5%) i odgovornost (67%). S druge strane, najmanje zastupljena načela u dokumentima bila su radna prava (19,5%), istinitost (8,5%), intelektualno vlasništvo (7%) i prava djece/adolescenta (6%). 

Dobrovoljne obaveze

Većina smjernica (96%) bile su "normativne" i opisuju etičke vrijednosti koje treba uzeti u obzir tijekom razvoja i korištenja UI; istovremeno samo 2% smjernica preporučuje praktične metode provedbe etike umjetne inteligencije, a njih 4,5% predlaže pravno obvezujuće oblike regulacije umjetne inteligencije.

Riječ je uglavnom o dobrovoljnim obvezama koja nabrajaju neka načela koja autori smatraju važnima, ali im nedostaje praktična implementacija i pravni zahtjevi, upozoravaju istraživači. 
"Ako pokušavate izgraditi UI sustave ili koristite UI sustave u svom poduzeću, morali bi poštivati ​​stvari poput privatnosti i korisničkih prava, ali kako to učiniti je siva zona koja se ne pojavljuje u ovim smjernicama", kaže Santos.

Vidljiva neravnoteža

Iako 66% uzoraka nije imalo podatke o autorstvu, autori preostalih dokumenata češće su imali muška imena (66%). Geografski, većina smjernica dolazi iz Sjeverne Amerike (34,5%), zemalja zapadne Europe (31,5%) i Azije (11,5%), dok manje od 4,5% dokumenata potječe iz Južne Amerike, Afrike i Oceanije zajedno. 

Dva su razloga ovoj neravnoteži, smatraju istraživači. S jedne strane to su ograničenja jezika i javnog pristupa, s druge pak činjenica da su mnogi dijelovi globalnog juga nedovoljno zastupljeni u globalnom diskursu o etici umjetne inteligencije. To uključuje i zemlje koje su uvelike uključene u istraživanje i razvoj UI, poput Kine, čiji se učinak istraživanja u vezi s umjetnom inteligencijom  između 2016. i 2019. povećao za više od 120%.

Brazilski istraživači pozivaju globalni jug da se probudi i traže od globalnog sjevera da ih sasluša i prihvati.

"Ne smijemo zaboraviti da živimo u pluralnom, nejednakom i raznolikom svijetu. Moramo poslušati i glasova koji dosad nisu imali priliku izraziti svoje preferencije, objasniti svoje kontekste i tako saznati nešto što dosad nismo znali", apelira koautorica istraživanja Camila Galvão. 

Osim uključivanja više glasova, istraživači kažu da bi se budući napori trebali usredotočiti na to kako praktično implementirati načela etike umjetne inteligencije. “Sljedeći korak je izgradnja mosta između apstraktnih etičkih načela i praktičnog razvoja UI sustava i aplikacija”, zaključuje Santos.