Rudarenje litija iz slane vode: kolika je skrivena cijena obnovljive tehnologije
Nova studija pruža vrlo zanimljiv uvid u procese koji stoje iza ekstrakcije litija, ključne komponente litij-ionskih baterija

Istraživači Sveučilišta Massachusetts Amherst (UMass) i Sveučilišta u Anchorageu na Aljasci (UAA) objavili su revolucionarnu analizu utjecaja rudarenja litija iz slane vode na okoliš. To je prva studija koja je u potpunosti uzela u obzir hidrološki utjecaj rudarenja litija i pruža zanimljiv uvid u često ignorirane "skrivene troškove" obnovljivih tehnologija koje kao sirovinu koriste litij. Cijela studija može se pronaći u časopisu Earth's Future.
Potražnja za vodom
Starost i izvor vode u kojoj se nalazi litij, dva najvažnija aspekta procjene je li litij dobiven etički, često nisu obuhvaćena raznim studijama o stvarnom utjecaju određenih obnovljivih i održivih tehnologija na okoliš. Utjecaj samog iskopavanja litija prilično je minoran, ali studija provedena u Salar de Atacami, otkriva da ukupna potražnja za vodom nadmašuje ponovni dotok.
Salar de Atacama je slana ravnica površine 2200 kvadratnih kilometara u sušnom Čileu i tu se nalazi više od 40 posto poznatih svjetskih izvora litija. No to je ujedno i dom domorodačkih skupina i niza životinjskih rezervata.
Korištenje vode u Salar de Atacama nosi rizik narušavanja ekološkog zdravlja regije i domorodačkog načina života jer su slane ravnice ekološki osjetljive i ovise o ograničenim zalihama slatke vode.
Složena hidrologija
"Da bismo razumjeli učinak rudarenja litija na okoliš, moramo razumjeti hidrologiju u regiji u kojoj se nalazi litij. A ta je hidrologija mnogo složenija nego što se mislilo", objašnjava glavni autor Brendan Moran. A prethodna istraživanja su rijetku kišu i sezonske pritoke s planinskih lanaca uzimala kao jedine čimbenike koji utječu na razine vode u slanom bazenu Salar de Atacame.
Istraživači su koristili kišomjere, satelitska mjerenja i statističke podatke o korištenju vode kako bi analizirali promjene u opsegu močvara tijekom prethodnih 40 godina. Satelitska mjerenja koristili su kako bi odredili varijacije u oborinama tijekom istog razdoblja.
Spore reakcije, dugotrajne posljedice
Istraživanje je pokazalo kako je više od polovice slatke vode koja opskrbljuje močvare i lagune staro najmanje 60 godina. Budući da su ove regije tako suhe, a podzemna voda tako stara, cjelokupni hidrološki sustav vrlo sporo reagira na promjene u klimi, hidrologiji i korištenju vode.
Površinska voda i osjetljiva staništa koja ona podržavaju mogu pretrpjeti značajne i brze promjene kao rezultat kratkotrajnih klimatskih promjena, poput nedavne velike suše i ekstremnih oborina. I zbog toga je važno da se voda ne koristi više nego što iznosi njen dotok.
Podzemnoj vodi treba puno vremena da proputuje cijelim bazenom i zbog toga posljedice prekomjerne upotrebe vode treba pažljivo pratiti jer bi potencijalni utjecaji mogli trajati desetljećima, upozoravaju istraživači.