Uopće nema dvojbe da je Emby itekako sposoban kućni medijski poslužitelj, a unatoč činjenici što Emby na trenutke može djelovati malo složenije, pogotovo ako ga se izravno uspoređuje s Plexom, koji je izraženo korisnički orijentiran, te gotovo sve što nudi čini iznimno jednostavnim, zapravo ga je pravi užitak koristiti. To što je već dulje vrijeme riječ o rješenju zatvorena kôda, ne znači da ga odmah u početku treba eliminirati, pogotovo prije nego što se provjeri što sve Emby može ponuditi. U suštini, kao klasični kućni medijski poslužitelj, svoj posao obavlja iznad svih očekivanja. Nudi sve što bi i trebao nuditi; jednostavnu instalaciju, lagano dodavanje multimedijalnog sadržaja kao zasebne biblioteke, automatsko preuzimanje metapodataka iz nekoliko izvora i sasvim ugodno gledanje tog sadržaja na velikom broju uređaja. Zastupljenost mu je također šarolika, a iako tu dominira Plex, Emby mu definitivno može konkurirati, i to pogotovo kad je u pitanju podrška NAS uređajima, na kojima ga se može konfigurirati.

Zapravo, kako je riječ o lijepom i uglađenom rješenju, postat će jasnije ako se najprije iskuša Jellyfin, alternativa otvorena kôda, koja je nastala na temelju Embyja. Premda suštinski dijele dobar dio funkcionalnosti, odmah postaje evidentno koliko je Emby dorađeniji i sposobniji. To ima i svoju cijenu, jer se za neke mogućnosti koje Jellyfin nudi besplatno, ovdje mora plaćati. Možda najvažnija značajka jest podrška za hardversko transkodiranje, baš kao što je slušaj i kod Plexa. Kako bi ga se moglo koristiti, potrebno je plaćati pretplatu za izdanje Premiere, ili ga jednokratno platiti 120 dolara. Samo iskustvo instalacije i ono osnovno postavljanje Embyja vrlo je pozitivno, i tu mu doista ne možemo uputiti posebnu zamjerku. Sve počinje preuzimanjem poslužiteljske komponente koja će se, barem kad je u pitanju Windows, instalirati baš kao i svaka druga aplikacija, a tek nakon što se sve podesi, valja instalirati željene klijente (ili ga koristiti preko web-sučelja).

Odmah nakon klasične instalacije, pokrenut će se web-poslužitelj s portom 8096, istim onim koji koristi i Jellyfin, što samo znači da ta dva rješenja ne mogu koegzistirati na istom računalu, ako se jednome od njih ne promijeni zadani port, a onda počinje osnovna konfiguracija, koja podrazumijeva izbor jezika sučelja, definiranje korisničkog računa, te dodavanje biblioteka. Za razliku od Plexa, koji podržava samo filmove, seriju i glazbu (te druge vrste videodatoteka), Emby omogućuje dodavanje i knjiga i audioknjiga, igara, glazbenih spotova, kućnih filmića i fotografija, te drugi miješani sadržaj. Baš kao što je to slučaj kod Jellyfina, svaka biblioteka može sadržavati više mapa, koje ne moraju nužno biti na lokalnom računalu, nego se mogu dodati i dijeljene mape, koje su dostupne preko lokalne mreže. Prije samoga kraja instalacije, ostaje još samo dopustiti Embyju da pokuša automatski namjestiti portove na kućnom routeru, kako bi bio dohvatljiv i preko Interneta. Nažalost, ta mogućnost, baš kao i kod Jellyfina, vrlo često ne uspije, pa će se u konačnici ipak morati pribjeći ručnom konfiguriranju routera i korištenju usluga dinamičnog DNS-a. Kod Plexa, doduše, to nije slučaj, i udaljeni pristup obično radi bez intervencije korisnika, uz automatsku detekciju (i kod Embyja i kod Jellyfina nerijetko valja ručno unijeti adresu poslužitelja).

Postavke i proširenja

Jednom kada je sve spremno, najprije treba dopustiti Embyju da pokuša dohvatiti sve metapodatke, kako bi njegov katalog živnuo, a to će potrajati ovisno o tome koliko je velika sama medijateka filmova, serija i drugog sadržaja. Početni zaslon bit će inicijalno relativno siromašan, i zapravo će prikazivati posljednje dodane filmove, glazbu i serije, ali će se brzo popunjavati onako kako će se sadržaj početi gledati (taj dio može se prilagoditi u postavkama samoga poslužitelja). Doduše, klikom na bilo koju od biblioteka, dobit će se mogućnost preciznijeg filtriranja sadržaja, a tu će biti dostupne i preporuke, najave za filmove (ako se instalira odgovarajuće proširenje), zatim pregled žanrova, favorita, kao i pregled samih mapa. Baš kao što je to slučaj i kod drugih sličnih rješenja, podržano je castanje sadržaja, a uz to što je moguće streamati sadržaje na razne podržane uređaje, Emby će detektirati klijente u mreži te omogućiti da se reprodukcija usmjeri izravno na njih. Primjerice, tako je moguće pokrenuti reprodukciju nekoga filma s računala preko web-preglednika izravno na aplikaciju instaliranu na pametnom telefonu, a isto zapravo nude i druga rješenja toga tipa, jednako kao i podršku za Chromecast i DLNA. Doduše, Emby nudi niz dodatnih postavki koje se tiču podešavanja DLNA poslužitelja s već pripremljenim profilima za niz uređaja (TV-a, konzola, Blu-ray reproduktora i slično).

Ukratko, sâm doživljaj pregledavanja i pretraživanja kataloga, jednom kada su svi metapodaci prikupljeni, prilično je dobar; doznat će se nešto više o filmovima i serijama, a onda je moguće svoj katalog filtrirati i prema glumcima, redateljima i drugim parametrima koji su prikupljeni upravo preko metapodataka, a koji su zapravo okosnica medijskih poslužitelja (tu su i najave za filmove i serije, čime je lakše odlučiti hoće li se nešto pogledati ili ne). Doduše, sve to, manje ili više, nude i druga rješenja, pa tu nema ničega neobičnog, a ono gdje se Emby počinje razlikovati, postat će jasnije kad se zaviri u konfiguraciju samoga poslužitelja te među proširenja. Naime, nudi podršku za ogroman broj pluginova, čime se njegove mogućnosti mogu znatno povećati. Proširenja nudi i Plex, međutim, ponuda je kod njega vrlo siromašna i najavljeno je da će se ta podrška u budućnosti ukinuti, a prema proširenjima, Embyju može konkurirati samo Jellyfin, kad mu se dodaju prošireni repozitoriji; nešto što kod Embyja nije potrebno.

Oni pronicljiviji vrlo vjerojatno će uočiti da su neke značajke već omogućene preko već instaliranih proširenja, a sva će biti navedena u kategoriji My Plugins. Pritom su tu neke vrlo korisne značajke, kao što je podrška za DVD i Blu-ray mape, nešto što Plex ne podržava, čime se izbjegava potreba za konverzijom DVD i Blu-ray naslova (dovoljno ih je samo kopirati alatima koji to mogu). Za instalaciju drugih proširenja, valja kliknuti na Catalogue, a onda izabrati neki za koji se smatra da može biti koristan, te kliknuti Install. Naravno, vrijedi pogledati i konfiguraciju samih proširenja nakon što su instalirana, a to vrijedi i za niz postavki koje se tiču samog Embyja. Tu će se naći doista štošta, a svakako vrijedi podesiti nešto naprednije parametre koji se tiču metapodataka biblioteka, kao i dodati korisničke podatke, kako bi se mogao koristiti servis Open Subtitles, čime se dobiva vrlo elegantno rješenje za automatsko preuzimanje titlova za filmove i serije.

Osim toga, njegova je specifičnost i činjenica da je namijenjen ponešto zahtjevnijim korisnicima, a to otkrivaju i detalji kao što je podrška za Webhookove, čime se, uz malo truda, može postići određena razina automatizacije, ako su svi uvjeti zadovoljeni te, primjerice, automatski ugasiti pametna svjetla kad se počne reproducirati film na TV-u. Jednako tako, tu je i mogućnost povezivanja sa servisima kao što je Slack, pa je moguće primati niz notifikacija o svemu što se događa s poslužiteljskom komponentom.

Odličan, ali uz plaćanje

Za Emby se definitivno ne može reći da je riječ o lošem medijskom poslužitelju za kućni streaming, a nudi praktički sve što bi i trebao, s time da dosta konkretnijih značajki ostavlja za naplatno izdanje (usporedba besplatnog i naplatnog izdanja dostupna je na službenoj web-stranici, no jednostavno je preopširna da bismo je ovdje prikazali). Možda je najgore to što se aplikacije za pametne telefone u konačnici mora platiti, jer su u besplatnoj varijanti limitirane na svega minutu reprodukcije, što znači da će mnogi potražiti bolju sreću s nečim drugim, vjerojatno Jellyfinom.

Osim toga, Emby, baš kao i Jellyfin, povremeno zna pokazati određene probleme prilikom identifikacije filmova ili serija. Srećom, to je vrlo lako ispraviti editiranjem metapodataka ili ručnim dodavanjem informacija, ali ne može se reći da problem ne postoji. S druge strane, performanse su prilično dobre, kako kod reprodukcije, tako i kod korištenja samoga poslužitelja. Pokretanje sadržaja je brzo, pretraživanje čak i većih kataloga radi odlično, te mu se općenito ne može uputiti previše kritika. Najveća kočnica je, slično kao i kod Plexa, činjenica da se za njega mora plaćati, kako bi se na raspolaganju imale sve mogućnosti, ili se mora zadovoljiti onime što je ponuđeno u besplatnoj varijanti.