Utrka za pronalaskom održive alternative Starlinku u punom je jeku. Starlinkova rastuća dominacija u području satelitskog Interneta stvara tržišni izazov za telekomunikacijske operatere. Sve više kompanija traži diversifikaciju dobavljača mrežne infrastrukture kako bi smanjile poslovne rizike i osigurale konkurentnost. U takvom okruženju, tehnološka rješenja poput Taare dobivaju na važnosti kao alternativni pružatelji povezivosti s potencijalom za smanjenje ovisnosti o jednom dominantnom igraču. Osim toga, riječ je o pionirskoj tehnologiji prenošenja podataka putem svjetlosti…

Od balona do lasera

Alphabet, Googleova matična tvrtka, upravo je izdvojila Taaru, tvrtku za lasersku internetsku povezivost, iz svog eksperimentalnog inkubatora koja se pozicionira kao mogući konkurent Starlinku. Taara je nastala iz ostataka Projekta Loon, prethodne inicijative koja je težila pružanju Interneta putem balona na velikim visinama. Iako je Loon ukinut 2021. godine zbog regulatornih izazova i poteškoća s održavanjem, laserska komunikacijska tehnologija koju je razvio dobila je novu svrhu pod vodstvom inženjera Mahesha Krishnaswamyja.

Kako funkcionira Taara tehnologija

Tehnologija funkcionira prijenosom laserske zrake širine olovke između terminala veličine semafora. Koristeći sofisticirane senzore, optiku i zrcala, sustav može precizno ciljati prijemnik veličine 3,8 centimetara na udaljenosti do 20 kilometara, postižući propusnost od 20 gigabita u sekundi. Prema Alphabetu, ovaj pristup proširuje tradicionalne optičke mreže uz smanjene zahtjeve za izgradnjom i niže troškove implementacije.

Primjena od Coachelle do Konga

Taara je već uspostavila operacije u 12 zemalja, uključujući značajne implementacije u Indiji i dijelovima Afrike. Jedna značajna instalacija premošćuje rijeku Kongo, stvarajući lasersku vezu od 5 kilometara koja povezuje Brazzaville i Kinshasu, glavni grad Demokratske Republike Kongo – regiju gdje pristup Internetu tradicionalno dolazi po visokim cijenama. Tvrtka je također pružila dodatni kapacitet za preopterećene mobilne mreže tijekom događaja s velikom potražnjom poput kalifornijskog glazbenog festivala Coachella.

Sa sjedištem u Sunnyvaleu, Kalifornija, blizu Googleovog sjedišta u Mountain Viewu, Taara trenutno zapošljava dvadesetak djelatnika i aktivno traži nove. Tvrtka je osigurala financijsku potporu od investicijskih fondova, dok Alphabet zadržava manjinski udio, iako specifični detalji o početnom financiranju i financijskim projekcijama ostaju neobjavljeni.

Budući razvoj i konkurentska prednost

Krishnaswamy, koji služi kao glavni direktor Taare, govori za Financial Times o sljedećoj razvojnoj fazi tvrtke: stvaranje minijaturiziranog silikonskog fotonskog čipa koji bi eliminirao mnoge mehaničke komponente trenutno potrebne u terminalima i omogućio više veza iz jednog odašiljača. Ovi svjetlosni čipovi mogli bi potencijalno zamijeniti bežične mreže temeljene na radijskoj tehnologiji u uredskim okruženjima, implementirajući tzv. LiFi tehnologiju.

Različiti poslovni modeli

Taara i Starlink se razlikuju u svojim poslovnim modelima. Dok Starlink prodaje pretplate izravno potrošačima, Taara surađuje s velikim telekomunikacijskim pružateljima poput Bharti Airtel i T-Mobile. Ova partnerstva fokusiraju se na proširenje postojeće optičke infrastrukture na udaljene lokacije ili gusta urbana okruženja gdje je tradicionalna instalacija kabela prohibitivno skupa ili logistički nemoguća.

Tehnološke prednosti nad satelitskim rješenjima

Krishnaswamy tvrdi da Taara nudi nekoliko tehnoloških prednosti u odnosu na Starlink. Napominje da se Muskova satelitska mreža oslanja na radio signale s ograničenom propusnošću distribuiranom preko fiksnih geografskih područja, što znači da povećana gustoća korisnika rezultira smanjenom jačinom signala po korisniku i sporijim ukupnim performansama. Ovo ograničenje čini Starlink najučinkovitijim u rijetko naseljenim regijama ili specifičnim primjenama poput kruzera i zrakoplova, dok se bori konkurirati žičanim ili svjetlosnim sustavima u urbanim sredinama.

Taara sustavi nude praktične prednosti pri implementaciji, s terminalima koji se mogu instalirati na stupove, drveće ili zgrade unutar nekoliko sati – što je u kontrastu s lansiranjima raketa potrebnim za satelitsko postavljanje. Dodatno, pristup temeljen na laseru izbjegava potrebu za politički kompliciranim aukcijama radio spektra i eliminira probleme interferencije koji muče radio frekvencije kada se signali križaju.